Lekcija 4. - Post-istina i informacioni poremećaj

Uvod

Danas su mediji i internet preplavljeni ogromnom količinom informacija, koje često uključuju i značajan broj lažnih sadržaja. Ovo preopterećenje informacijama dodatno otežava pojedincima da razlikuju šta je istina, a šta nije.

Posljedice široko rasprostranjenih dezinformacija mogu biti ozbiljne. Ako znatan dio populacije vjeruje u činjenično netačna uvjerenja, to može dovesti do toga da dezinformacije postanu osnova za političke i društvene odluke koje potkopavaju opću dobrobit zajednice. Na primjer, ako većina ljudi povjeruje da je Zemlja ravna ploča, moguće je da će to uticati na promjene u osnovnom obrazovanju djece u školama. Ili, ako većina vjeruje da bolesti dolaze isključivo od farmaceutskog lobija, obavezna vakcinacija djece protiv dječije paralize i drugih bolesti mogla bi biti ukinuta. Ove dinamike naglašavaju ključnu važnost tačnih informacija u oblikovanju kako kolektivne politike, tako i individualnih izbora.

Kako bismo se efikasno borili protiv dezinformacija i lažnih vijesti, neophodno je razumjeti nekoliko ključnih pojmova. To uključuje razumijevanje mehanizama putem kojih ljudi dolaze do informacija i razvijaju svoja mišljenja i uvjerenja. Također, važno je analizirati kako se lažne informacije stvaraju, šire i zašto su toliko efikasne.

Post-Istina

Ljudi sve više vjeruju informacijama koje im se, jednostavno, dopadaju ili koje odgovaraju njihovim emocijama i ličnim uvjerenjima, umjesto da traže i prihvataju informacije koje se smatraju činjeničnim i objektivnim. Post-istina se definiše kao okolnost ili stanje u kojem objektivne činjenice imaju manji utjecaj na formiranje javnog mnijenja od pozivanja na emocije i lična uvjerenja.

Politika post-istine razvija se u polariziranom okruženju, gdje je "ideja istine već podijeljena na pojmove moje istine naspram tvoje istine". Lažne vijesti dodatno pojačavaju polarizaciju, potiču korupciju i narušavaju "tkivo demokratije". Drugim riječima, postojeće političke i društvene podjele se dodatno produbljuju kroz širenje lažnih vijesti.

INFORMACIONI POREMEĆAJ

Pojam "lažne vijesti" ne obuhvata cijeli spektar obmanjujućeg sadržaja, jer neki takvi sadržaji nisu nužno lažni. Kako bi se prevazičilo ovo ograničenje, uveden je koncept "informacijskog poremećaja", koji odražava složen fenomen i obuhvata različite oblike obmane i posljedica netačnih informacija. Postoji blaže informacijsko „zagađenje“, koje je relativno bezopasno, i ozbiljnije informacijsko „zagađenje“, koje je duboko obmanjujuće. Informacijski poremećaj se obično klasificira u tri kategorije.

1. Dezinformacije: Dezinformacije su sadržaji koji su namjerno lažni i dijeljeni s ciljem da nanesu štetu. Primjeri uključuju fabrikovane ili manipulirane/vještačke audio-vizuelne sadržaje, teorije zavjere ili glasinee.

Primjer: tokom predsjedničkih izbora u Francuskoj 2017. godine, na društvenim mrežama se proširila glasina da francuski predsjednik Emanuel Makron ima tajni  račun na Bahamima. Dokumenti koji su kružili internetom, poput ugovora s bankom (uključujući Makronov potpis i kontakt informacije banke), dokazano su bili fabrikovani. Cilj je bio da se francuski birači odvrate odglasanja za Makrona.

U posljednje tri godine, brojne dezinformacije su se širile o ratu u Ukrajini. Članak Snopes-a „UKRAINE: New Crisis, Grimly Familiar Disinformation Trends“razotkriva brojne zloupotrebe prethodnih videozapisa koji su navodno iz Ukrajine, uvredljive mimove i teorije zavjere koje šire strah kao oblik dezinformacija.

 2. Misinformacije: Ovo se dešava kada se lažne informacije dijele, ali bez namjere da se nanese šteta. Kada dezinformaciju podijeli osoba koja ne shvata da je taj podatak lažan ili obmanjujući, ona postaje misinformacija. Ovo uključuje netačne opise slika, datume, statistike, prevode.
Primjer: Godine 2017, tri francuska policajca i turista su upucani od strane ISIS teroriste. Dan nakon nesretnog događaja, video koji je objavio Paul Golding, vođa ekstremno desničarske britanske političke organizacije, tvrdio je da londonski muslimani slave teroristički napad. U stvarnosti, video je originalno objavljen na YouTube-u 2009. godine i prikazivao je grupu Pakistanaca kako slave pobjedu Pakistana u kriket utakmici.

2. Malinformacije: Malinformacije obuhvataju dijeljenje istinitih informacija kako bi se nanijela šteta, često premještanjem informacija koje bi trebale ostati privatne u javnu sferu ili zlonamjernim iskrivljavanjem istinitih informacija, kao što su kontekst, datum ili vrijeme.

Primjer: 2016. godine, hakovan je nalog e-pošte Džona Podeste, predsjednika predizborne kampanje Hilari Klinton, i njegove e-poruke su objavljene putem Wikileaksa. Podesta je odbio da potvrdi ili opovrgne autentičnost e-poruka. Istraga američkih obavještajnih agencija pokazala je da nije bilo očiglednih falsifikata. Većina poruka je odražavala uobičajenu komunikaciju u kampanji, ali curenje je osvijetlilo unutrašnje funkcionisanje predizborne kampanje.

VRSTE INFORMACIONOG POREMEĆAJA

Manipulisani sadržaj

Ovo je slučaj kada se autentičan sadržaj neovlašćeno menja ili falsifikuje na neki način radi obmane.
Primjer: Učenica Ema Gonzalez i troje njenih vršnjaka koji su preživjeli pucnjavu u školi na Floridi fotografisani su za naslovnicu časopisa Teen Vogue, a časopis je napravio video u kome
Gonzalez cijepa metu za gađanje na pola.  Ovaj video je izmijenjen tako da izgleda kao da
Gonzalez cijepa Ustav SAD-a.

Fabrikovani sadržaj

Ova kategorija opisuje sadržaj koji nema činjeničnu osnovu i potpuno je izmišljen.

Primjer: Godine 2012, video objavljen na YouTube-u od strane MrNuclearCat prikazuje orla kako se spušta, grabi bebu sa zemlje, a zatim ga ispušta nekoliko sekundi kasnije. Video su kreirala tri studenta montrealske dizajnerske škole kao dio zadatka za čas kako bi stvorili sadržaj koji bi uspješno prevario gledaoce. 

"Deepfakes"

Fabrikovan sadržaj koji se koristi za izradu video i audio zapisa, stvarajući uvjerljive, ali lažne prikaze ljudi. 

Obmanjujući sadržaj

Autentične informacije predstavljene van konteksta. Može se pojaviti u mnogim oblicima, kao što je odabir djelimičnog segmenta citata kako bi se podržalo određeno gledište ili stvaranje statistika koje podržavaju određenu tvrdnju.

Primjer: Tvrdnje da je UNESCO uklonio rodno mjesto Isusa sa svoje liste svjetske baštine izostavljaju kontekst da je mjesto samo uklonjeno sa liste "ugroženih" zbog toga što je restauracijom status tog mjesta popravljen.

Lažan kontekst

Sadržaj koji je autentičan, ali je preinačen i dijeljen sa lažnim kontekstualnim informacijama.

Primjer: Godine 2019., slike smeća u Hyde parku  pogrešno su povezane sa protestima protiv globalnog zagrijavanja, iako događaj nije imao nikakve veze sa protestima.

Lažna povezanost

To je tehnika nazvana klikbejt (clickbait), koja se koristi za privlačenje pažnje i povećanje klikova kroz prilično obmanjujuće i senzacionalističke naslove, vizuelne sadržaje ili opise.

Primjer: Tvrdnje o "kućama za £1 u Italiji" često izostavljaju značajne troškove renoviranja (obavezne), dovodeći u zabludu potencijalne kupce.

”Zavodljivi” sadržaj

Ova kategorija opisuje imitaciju autentičnih izvora. Na primjer, koristi se logo poznatog brenda ili ime uz lažan sadržaj.

Primjer: Imitatorski veb-sajt koji oponaša belgijske novine Le Soir lažno je tvrdio da je Makronova kampanja finansirana od strane Saudijske Arabije, šireći dezinformacije tokom francuskih izbora 2017. godine.

Teorije zavjere

Teorije zavjere pokušavaju da objasne značajne događaje i okolnosti kao zlonamjerne postupke tajnih i moćnih ljudi i grupa.

Primjer: Neutemeljene tvrdnje o porijeklu COVID-19 iz kineske laboratorije opstale su uprkos naučnim dokazima koji ih opovrgavaju ili, svakako, dovode u sumnju.

Satira i parodija

Uglavnom, "satira i parodija" vijesti nisu uključene u tipologiju informacionog poremećaja jer nemaju namjeru da obmanu ili nanesu štetu. Međutim, one imaju potencijal da prevare ljude. Kada se dijele i zatim ponovo dijele, originalni kontekst sadržaja može se izgubiti.

Primjer: Parodijski članak koji je 2012. godine proglasio Kim Jong-Una za "Najseksipilnijeg čoveka na svetu" neki mediji pogrešno su shvatili kao istinit.

Prevazilaženje informacionog poremećaja

Snalaženje u dezinformacijama zahtijeva vještine kritičkog razmišljanja, a borba protiv informacionog poremećaja zahtijeva višestruki pristup:

• Obrazovanje: Promovisanje medijske pismenosti kako bi se pomoglo učenicima da kritički pristupe i procjenjuju sadržaj.
• Regulacija: Različite platforme trebaju da sprovedu mjere koje smanjuju širenje dezinformacija.
• Tehnologija: Razvoj alata za otkrivanje i označavanje fabrikovanog sadržaja

Zaključak

Informacioni poremećaj predstavlja značajan izazov u digitalnom dobu. Razumijevanjem njegovih vrsta i mehanizama, pojedinci mogu postati svjesniji i smanjiti štetu koju takav lažan sadržaj može nanijeti. Stoga, kako se svi svakodnevno suočavamo sa ovim pitanjima, važno je njegovati kritičko razmišljanje i medijsku pismenost.