Lekcija 4. Post-istina i informacioni poremećaj

Uvod

Danas su mediji i internet preplavljeni ogromnim količinama informacija, koje često uključuju i značajnu količinu lažnog sadržaja. Ovo preopterećenje informacijama dodatno otežava pojedincima da razlikuju šta je istinito, a šta lažno.

Posljedice široko rasprostranjenih dezinformacija mogu biti značajne. Ako znatan dio populacije vjeruje u činjenično netačna uvjerenja, to može dovesti do toga da dezinformacije budu osnova političkih i društvenih odluka koje potkopavaju opštu dobrobit zajednice. Tako, recimo, ako većina ljudi povjeruje u to da je Zemlja ravna ploča, moguće je da će oni uticati na to da se izmijene osnove obrazovanja djece u školama. Ili, ako većina ljudi vjeruje da bolesti u osnovi dolaze od farmaceutskog lobija, obavezna vakcinacija djece protiv dječije paralize i drugih bolesti može biti ukinuta. Ove dinamike naglašavaju ključnu važnost tačnih informacija u oblikovanju kako kolektivne politike, tako i individualnih izbora.

Kako bismo se efikasno borili protiv dezinformacija i lažnih vijesti, neophodno je razumjeti nekoliko ključnih koncepata. To uključuje razumijevanje mehanizama kroz koje ljudi stiču informacije i razvijaju svoje mišljenje i uvjerenja. Takođe, važno je analizirati kako se takve lažne informacije stvaraju, šire i zašto su efikasne.

Post-istina

Ljudi sve više vjeruju informacijama koje im se, prosto, dopadaju ili odgovaraju njihovim osjećanjima i ličnim uvjerenjima, umjesto da traže i prihvataju informacije koje se smatraju činjeničnim i objektivnim.

Post-istina se definiše kao odnos ili označavanje okolnosti u kojima su objektivne činjenice manje uticajne u oblikovanju javnog mnjenja od pozivanja na emocije i lična uvjerenja.

Politika post-istine razvija se u polarizovanom okruženju, gdje je "ideja istine već podijeljena na pojmove moje istine naspram tvoje istine". Lažne vijesti dodatno pojačavaju polarizaciju, uzrokuju korupciju i narušavaju "tkivo demokratije". Drugim riječima, postojeće političke i društvene polarizacije se pojačavaju kroz lažne vijesti.

Informacioni poremećaj

Pojam "lažne vijesti" ne obuhvata puni spektar obmanjujućeg sadržaja, jer neki takvi sadržaji nisu nužno lažni. Kako bi se prevazišlo ovo ograničenje, uveden je koncept "informacionog poremećaja", koji odražava složen fenomen koji obuhvata različite oblike obmane i posljedica ovakvih netačnih informacija. Postoji blaže informaciono „zagađenje“, koje je relativno bezopasno, i znatnije informaciono „zagađenje“, koje je duboko obmanjujuće. Informacioni poremećaj se obično klasifikuje u tri kategorije.

1. Dezinformacije: Dezinformacije su sadržaji koji su namjerno lažni i dijeljeni kako bi nanijeli štetu. Primjeri uključuju fabrikovane ili manipulisane/vještačke audio-vizuelne sadržaje, teorije zavjere ili glasine.
   
   Na primjer, tokom predsjedničkih izbora u Francuskoj 2017. godine, na društvenim mrežama se proširila glasina da francuski predsednik Emanuel Makron ima tajni ofšor račun na Bahamima. Dokumenti koji su kružili na internetu, kao što je ugovor sa bankom (uključujući Makronov potpis i kontakt informacije banke), dokazano su bili fabrikovani. Cilj je bio da se francuski birači odvrate od glasanja za Makrona. U poslednje tri godine, brojne dezinformacije su se širile o ratu u Ukrajini. Članak Snopes-a UKRAJINA: Nova kriza, mračno poznati trendovi dezinformacija razotkriva brojne zloupotrebe prethodnih video zapisa koji su navodno iz Ukrajine, uvredljive mimove i teorije zavjere koje šire strah kao dezinformacije.
2. Misinformacije: Ovo se dešava kada se lažne informacije dijele, ali bez namjere da se nanese šteta. Kada dezinformaciju podijeli osoba koja ne shvata da je taj podatak lažan ili obmanjujući, ona postaje misinformacija. Ovo uključuje netačne opise slika, datume, statistike, prevode.
   Primjer: 2017. godine, tri francuska policajca i turista su upucani od strane ISIS teroriste. Dan nakon nesrećnog događaja, video koji je objavio Paul Golding, vođa ekstremno desničarske britanske političke organizacije, tvrdio je da londonski muslimani slave teroristički napad. U stvarnosti, video je originalno objavljen na YouTube-u 2009. godine i prikazivao je grupu Pakistanaca kako slave pobjedu Pakistana u kriket utakmici.
   
   

     3. Malinformacije: dijeljenje istinitih informacija kako bi se nanijela šteta, često premještanjem informacija koje bi trebalo da ostanu privatne u javnu sferu ili zlonamjernim iskrivljavanjem istinitih informacija, kao što su kontekst, datum ili vreme.
Primjer: 2016 godine, hakovan je nalog e-pošte Džona Podeste, predsjednika predizborne kampanje Hilari Klinton, i njegove e-poruke su objavljene putem Wikileaksa. Podesta je odbio da potvrdi ili opovrgne autentičnost e-poruka. Istraga američkih obaveštajnih agencija pokazala je da nije bilo očiglednih falsifikata. Većina poruka je odražavala uobičajenu komunikaciju u kampanji, ali curenje je osvijetlilo unutrašnje funkcionisanje predizborne kampanje.

Vrste informacionog poremećaja

Manipulisani sadržaj

Ovo je slučaj kada se autentičan sadržaj neovlašćeno mijenja ili falsifikuje na neki način radi obmane.

Primjer: Učenica Ema Gonzalez i troje njenih vršnjaka koji su preživjeli pucnjavu u školi na Floridi fotografisani su za naslovnicu časopisa Teen Vogue, a časopis je napravio video u kome Gonzalez cijepa metu za gađanje na pola. Ovaj video je izmijenjen tako da izgleda kao da Gonzalez cijepa Ustav SAD-a.

Fabrikovan sadržaj

Ova kategorija opisuje sadržaj koji nema činjeničnu osnovu i potpuno je izmišljen.

Primjer: 2022. godine,  video objavljen na YouTube-u od strane MrNuclearCat prikazuje orla kako se spušta, grabi bebu sa zemlje, a zatim je ispušta nekoliko sekundi kasnije. Video su kreirala tri studenta montrealske dizajnerske škole kao dio zadatka za čas kako bi stvorili sadržaj koji bi uspešno prevario gledaoce.

Dipfejk (Deepfakes)

Fabrikovan sadržaj koji se koristi za izradu video i audio zapisa, stvarajući uvjerljive, ali lažne prikaze ljudi.

Obmanjujući sadržaj

Autentične informacije predstavljene van konteksta. Može se pojaviti u mnogim oblicima, kao što je odabir djelimičnog segmenta citata kako bi se podržalo određeno gledište ili stvaranje statistika koje podržavaju određenu tvrdnju.

Primjer: Tvrdnje da je UNESCO uklonio rodno mesto Isusa sa svoje liste svjetske baštine izostavljaju kontekst da je mjesto samo uklonjeno sa liste "ugroženih" zbog toga što je restauracijom status tog mjesta popravljen.

Lažan kontekst

Sadržaj koji je autentičan, ali je preinačen i dijeljen sa lažnim kontekstualnim informacijama.

Primjer: 2019. godine, slike smeća u Hajd parku pogrešno su povezane sa protestima protiv globalnog zagrijevanja, iako događaj nije imao nikakve veze sa protestima.

Lažna povezanost

To je tehnika nazvana klikbejt (clickbait), koja se koristi za privlačenje pažnje i povećanje klikova kroz prilično obmanjujuće i senzacionalističke naslove, vizuelne sadržaje ili opise.

Primjer: Tvrdnje o "kućama za £1 u Italiji" često izostavljaju značajne troškove renoviranja (obavezne), dovodeći u zabludu potencijalne kupce.

"Zavodljivi" sadržaj

Ova kategorija opisuje imitaciju autentičnih izvora. Na primjer, koristi se logo poznatog brenda ili ime uz lažan sadržaj.

Primjer: Primjer: Imitatorski veb-sajt koji oponaša belgijske novine Le Soir lažno je tvrdio da je Makronova kampanja finansirana od strane Saudijske Arabije, šireći dezinformacije tokom francuskih izbora 2017. godine.

Teorije zavjere

Teorije zavjere pokušavaju da objasne značajne događaje i okolnosti kao zlonamjerne postupke tajnih i moćnih ljudi i grupa.

Primjer: Neutemeljene tvrdnje o porijeklu COVID-19 iz kineske laboratorije opstale su uprkos naučnim dokazima koji ih opovrgavaju.

Satira i parodija

Uglavnom, satira i parodija vijesti nisu uključene u tipologiju informacionog poremećaja jer nemaju namjeru da obmanu ili nanesu štetu. Međutim, one imaju potencijal da prevare ljude. Kada se dijele i zatim ponovo šeruju, originalni kontekst sadržaja može se izgubiti.

Primjer: Parodijski članak koji je 2012. godine proglasio Kim Jong-Una za "Najseksipilnijeg čovjeka na svijetu" neki mediji pogrešno su shvatili kao istinit.

Prevazilaženje informacionog poremećaja

Snalaženje u dezinformacijama zahtijeva veštine kritičkog razmišljanja, a borba protiv informacionog poremećaja zahtijeva višestruki pristup:

• Obrazovanje: Promovisanje medijske pismenosti kako bi se pomoglo učenicima da kritički pristupe i procjenjuju sadržaj.
• Regulacija: Različite platforme treba da sprovedu mjere koje smanjuju širenje dezinformacija.
• Technologija: Razvoj alata za otkrivanje i označavanje fabrikovanog sadržaja.
  
  

Zaključak

Informacioni poremećaj predstavlja značajan izazov u digitalnom dobu. Razumijevanjem njegovih vrsta i mehanizama, pojedinci mogu postati svjesniji i smanjiti štetu koju takav lažan sadržaj može nanijeti. Stoga, kako se svi svakodnevno suočavamo sa ovim pitanjima, važno je njegovati kritičko razmišljanje i medijsku pismenost.